Povijest projekta

Sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća došlo je do pronalaska i potvrde značajnih količina prirodnog plina u ležištima sjevernojadranskih polja smještenih  40-tak km jugozapadno od Pule. Nedugo zatim krenulo se s izradama projekata eksploatacije prirodnog plina s tih polja, te potrošnje tog istog plina na području Istre i Kvarnera, što je u biti i početak plinofikacije (ne treba tu smetnuti s uma da se tada u Puli i Rijeci već koristio gradski plin za opskrbu potrošača). Nažalost, prvenstveno zbog nedostatka financijskih sredstava, ali i zbog tehničko-tehnoloških poteškoća crpljenja plina iz plitkih nalazišta, ti su projekti ostali mrtvo slovo na papiru.

Potaknuto spoznajama o neuspjelom pokušaju realizacije projekta kao i potrebama široke potrošnje (domaćinstava i gospodarstva) za korištenjem tog energenta na području Istarske županije, Poglavarstvo Istarske županije je 1997.godine, uz suglasnost gradova, raspisalo međunarodni Javni poziv za koncesiju za izgradnju sustava distribucije plina i opskrbu plinom u gradovima i općinama: Buje, Buzet, Labin, Novigrad, Pazin, Poreč, Pula, Rovinj, Umag i Vrsar.. U cilju rješavanja začaranog kruga "plina nema jer nema potrošača - potrošača nema jer nema plina", u Javnom se pozivu tražilo da budući koncesionar izgradi distribucijsku mrežu prve instalacije s pripadajućim postrojenjima, te da nakon toga obavlja djelatnost opskrbe plinom za daljnjih 30 godina (koncesija). Kao energent bio je predviđen ispareni UNP + zrak, tj. zamjenski plin prirodnom plinu.
 
Nedugo zatim Ina i Agip su osnovali joint venture firmu Inagip koja je započela s aktivnostima na realizaciji projekta eksploatacije sjevernojadranskih nalazišta s mogućnošću dolaska plina do kopna, tj. do Pule. Istodobno pojavio se i poznati projekt GEA (Gas Energy Adria) koji je trebao povezivati talijanski visokotlačni sustav (kod Ravenne) s hrvatskim - plinovod Casal Borsetti - Pula - Karlovac, čime je prvotna ideja spajanja eksploatacijskog polja Ivane s Pulom otpala. Usporedno s takvim najavama mijenjali su se i ulazni podaci vezano za projekt plinofikacije, te je navedena varijanta sa zamjenskim plinom (ispareni UNP + zrak) s kojom se i išlo u nadmetanje nazvana Alternativa I, a druga u kojoj bi pored navedenog zamjenskog plina bio korišten i prirodni plin nazvana Alternativa II. Prema Alternativi II mjesta uz zapadnu obalu Istre koristila bi prirodni plin tako da je u projekt sada uključena i izgradnja magistralnog VT plinovoda od Pule do Umaga. Godine 2001. izrađeno je uz financijsku pomoć MEI-e (Ministarstvo za europske integracije) Idejno rješenje magistralnog plinovoda Pula - Umag. Plinovod je projektiran tako da može biti opskrbljivan s oba kraja, a pored kapaciteta i količina potrebnih za široku potrošnju uključene su i projicirane količine za energetsku pretvorbu (u električku energiju). Kod energetske pretvorbe misli se na manje CHP (kogeneracije). One bi se izgrađivale na mjestima gdje postoji značajnija potreba za toplinskom energijom (energane u sklopu turističkih kompleksa, bolnica, staklenika,...).

Ina je u međuvremenu  projekt GEA (koji je bio projektiran za kapacitet 5,5 mlrd.m³/god) zamijenila projektom "Mala GEA", plinovod koji spaja plinsko polje Ivanu s Pulom te će dalje ide prema Karlovcu. Plinovod je projektiran za kapacitet 1,5 mlrd.m³/god. Plinovod je izgrađen od strane tvrtke Plinacro i pušten u pogon 2007.godine.

Posljednjih godinu dana intenzivirale su se fizičke aktivnosti na projektu izgradnje zapadnog kraka visokotlačnog sustava., tako je u tijeku izgradnja visokotlačnog plinovoda Vodnjan - Umag, čiji se završetak izgradnje i puštanje u pogon očekuje krajem 2009. Njegovom izgradnjom stvoriti će se svi preduvjeti dobave plina za potrošače u naseljima duž zapadne obale Istre.